Kada su Le Korbizjeove ideje Atinske povelje počele da se realizuju u Jugoslaviji, njegovi projekti za tromilionski grad i sva druga slična arhitektonsko-urbanistička rešenja, bila su primarni uzor našim arhitektama.

Nekoliko generacija domaćih arhitekata odrastalo je uz geometrizovane urbanističke strukture i vedute na crtežima i maketama, u kojima su dominantne pozicije zauzimali kartuzijanski poslovni neboderi, a okruživala ih višeporodična stambena naselja.

Nažalost, ove ideje samo su delimično razvijane na prostoru novobeogradskih blokova, gde su nekoliko decenija građene isključivo stambene strukture, pretvarajući Novi Beograd u gigantsku, bezsadržajnu spavaonicu. Tek početkom 2000-ih, započinje nova etapa u razvoju drugog urbanog jezgra naše prestonice.

Arhitekte započinju da razbijaju arhitektonsko-urbanističku monotoniju i uvode novi sadržaj, kako bi svaka mikro-lokacija imala što više potencijala za samoodrživo stanovanje, poslovanje i kulturno-edukativni sadržaj. A blok (Blok 67a) i West 65 (Blok 65), dali su ključne smernice u daljem razvoju i oblikovanju savremenog novobeogradskog urbanizma, koji je prepoznat i od strane njihovih novih stanovnika.

Iz beogradskog biroa ZAP, koji je iznedrio upravo koncept A bloka, dolazi nam novi arhitektonsko-urbanistički projekat, koji svojim konceptom pretenduje da Le Korbizjeove utopijske ideje materijalizuje u estetsku i funkcionalnu realnost.

Urbanistička analiza

Područje bivše fabrike IMT-a prepoznato je u GUP-u Beograda i Planu generalne regulacije kao jedino preostalo za značajnu organizovanu izgradnju na teritoriji Novog Beograda i za grad Beograd predstavlja izuzetan prostorni, funkcionalni i investicioni resurs.

Rad na master planu kompleksa IMT u Bloku 64 započet je na inicijativu vlasnika lokacije, kompanije ABL Solvent d.o.o. iz Beograda, kako bi se sagledali potencijali lokacije koja obuhvata katastarsku parcelu 2908 KO Novi Beograd, i površini od 35,8 hektara i definisalo preliminarno urbanističko-arhitektonsko rešenje, čiji će se rezultati implementirati u plan detaljne regulacije.

Prema planu generalne regulacije, veći deo prostora parcele obuhvata stanovanje kao osnovnu funkciju, ali i sve druge kompatibilne funkcije, koje prirodno nadopunjuju stanovanje – dečije ustanove, škole, zdravstvene ustanove, prodavnice i drugi manji lokali čija namena odgovara primarnoj funkciji stanovanja. Segmenti parcele, koji izlaze na ulice Jurija Gagarina i Egipatsku (nekadašnja Zemunska), pripadaju zoni mešovitih gradskih centara, gde su predviđeni poslovni objekti više spratnosti.

 

Autori su odlučili da podele ovu veliku parcelu na četiri nezavisne celine – blokove, koje bi adekvatno funkcionisale sa svojim različitim sadržajem.

Autori urbanističkog rešenja su arhitekte Jelena Stojkov i Bojan Zabukovec, dok su autori arhitektonskog rešenja pored potonjeg i Nebojša Petković i Tamara Popović. Najpre su odlučili da podele ovu veliku parcelu na četiri nezavisne celine – blokove, koje bi adekvatno funkcionisale sa svojim različitim sadržajem.

Na taj način, dobijeni su blok 1 – oko 11,4 ha, blok 2 –  oko 7,2 ha, blok 3 – oko 3,5 ha i blok 4 – oko 3,8 ha. Da bi infrastrukturna funkcionalnost bila na najvišem nivou, predviđeno je povezivanje ulica Jurija Gagarina i Egipatske dvema novim saobraćajnicama, sa radnim nazivima Nova 1 i Nova 2, dok bi između blokova takođe bile prosečene tri manje saobraćajnice, sa radnim nazivima Nova 2a, Nova 3 i Nova 4.

Velika opterećenost novobeogradskih saobraćajnica i nedostatak parking mesta, uslovili su da širina ulica Nova 1 i 2 bude između 31,5 i 34,5 metara, sa dve kolovozne trake, biciklističkom stazom, trotoarima, zelenim pojasom i parking mestima, dok bi ulice Nova 3 i 4 imale širinu od oko 23 metra, sa obostranom parking zonom, trotoarima i zelenim pojasom.

Pored uličnog, predviđeno je i parkiranje u podzemnim garažama svih stambenih i poslovnih objekata.

 

Primarni koncept projekta Green Line

Polazeći od sveobuhvatnog sagledavanja prostora, njegovih razvojnih mogućnosti, konteksta stambenog okruženja, potencijala da unapredi lokalni ambijent i upotpuni siluetu Novog Beograda formirano je rešenje koje prostorno, funkcionalno, ekološki i estetski povezuje postojeći ambijentalni karakter stambene izgradnje u zapadnom delu i započetu transformaciju privrednih kompleksa u komercijalne i stambene sadržaje, u istočnom delu lokacije.

Ne želeći da se multiplikuje arhitektura organizovane stambene izgradnje bloka 64, a ni da se ponovi organska, spontana forma nastalih blokova na istočnoj strani kompleksa, ponuđeno je rešenje uredno organizovane suprastrukture sa izraženom organskom formom zelenila i parternog uređenja.

Zapravo, „landmark“ prostora je zeleni koridor, koji se u dužini od 800 metara proteže od Egipatske ulice do ulice Jurija Gagarina, varirajuće širine od 20 do 50m i završava se u zoni komercijalanih objekata izrazite visine, koji će definitivno unaprediti siluetu Novog Beograda.

 

Koncept čine dva niza stambenih objekata koji meandriraju kroz blokove 1 i 2 i čine nastavak stambenog okruženja.

Ono što je pozitivna strana ovog koridora jeste da je isti u startu zamišljen kao parkovska celina, dodatno oplemenjenog sadržaja u vidu dečijih igrališta i sportskih terena, što nije bio slučaj sa pejzažnim strukturama starih blokova iz 60-ih i 70-ih godina, koji su završili kao zapuštene livade ili kao uzurpirano građevinsko zemljište. Jedini propust kod zelenog koridora jeste njegov prekid na ulici Nova 2a, ali i on može biti adekvatno rešen izgradnjom jednostavne pešačko-biciklističke pasarele, kako bi se kretanje pešaka i biciklista (često dece) nesmetano odvijao duž dva stambena bloka.

Koncept čine dva niza stambenih objekata koji meandriraju kroz blokove 1 i 2 i čine nastavak stambenog okruženja. Orijentacija stambenih objekata je severozapad-jugoistok, odnosno jugozapad-severoistok. Koncept stambenog meandra osmislio je upravo Le Korbizje, a naše arhitekte uspešno implementirale u ranim fazama razvoja Novog Beograda.

Međutim, ovaj koncept sada je uspešno razrazđen i u uslovima privatnog investicionog kapitala, koji zahteva veću zauzetost, odnosno objekte više spratnosti, kako bi potencijali parcele bili što bolje iskorišćeni.

 

Uži i viši objekti (do 64m), postavljeni su po obodu i po unutrašnjoj zoni blokova, dok su duži i niži objekti (do 32m) pozicionirani su tako da formiraju unutrašnja dvorišta.

Arhitekte su odlučile da uže, ali više objekte (do 64m), postave po obodu i po unutrašnjoj zoni blokova, kako bi svojim siluetama što manje bacali senku na ostale objekte. Duži, ali niži objekti (do 32m) pozicionirani su tako da formiraju unutrašnja dvorišta, koja imaju ulogu parkovskih mikrocelina, a međusobno su povezani manjim prolazima. Ovakav ritam formi odlično je usklađen sa prepoznatljivim arhitektonskim potpisom, koji je biro Zap već ostvario na A bloku, kompleksu Lastavica i kompleksu Square 43.

Velika površina parcele i veći broj stambenih jedinica, uslovio je da se u planu detaljne regulacije predvidi i jedna osnovna škola, u okviru bloka 1, jedan vrtić, u okviru bloka 2, ali i da se u tri stambene jedinice, unutar samih meandara, pojave tri manje predškolske ustanove, kao dodatni kapaciteti u prizemnim etažama objekata. Takođe, u okviru bloka 2, predviđen je i jedan manji objekat isključivo kulturnog sadržaja, a čija će konačna funkcija biti naknadno određena.

Poslovne kule kao vizuelni reperi

Pažljivo osmišljenom urbanističkom strukturom, arhitekte su saobraćajnicama i prostornim dispozicijama, odvojili poslovne blokove 3 i 4 od stambenih. Time je omogućeno da dva sadržaja nesmetano funkcionišu i da se međusobno ne preklapaju, to jest ne ugrožavaju.

To je veoma važno ako na kraju čitavog kompleksa imamo dve zasebne celine, blok 3 sa tri manje poslovne kule koje su visine između 112 i 120 metara i blok 4, koji gleda na ulicu Jurija Gagarina, sa glavnom poslovnom kulom, visine do 160 metara.

Intenzitet saobraćaja i protok ljudi, zaposlenih u ovim poslovnim objektima, nalažu da isti bude jasno odvojen od stanovanja, koji poseduje potpuno drugačiju socijalnu strukturu i dinamiku funkcionisanja.

 

Pozicija glavne poslovne kule, koja bi izlazila na ulicu Jurija Gagarina, njena forma i arhitektura, usloviće da se ista pozicionira kao novi vizuelni reper Novog Beograda.

Urbanističko-arhitektonska struktura poslovnih kula, poprilično je unikatna, jer do sada nije postojala inicijativa nekog domaćeg ili stranog investitora, koju bi ispratilo odgovarajuće prostorno-arhitektonsko rešenje, a koje bi se našlo u rangu sa navedenim.

Tri manje kule poseduju kubičnu formu, kojoj je suprotstavljena zakrivljena forma centralne kule. Oba tipa kula poseduju fasadu u vidu kompleksne staklene opne, koja je na oba tipa kula drugačije „zasečena“, čime su autori uspostavili određenu dinamiku i poigrali se sa otvorenim i zatvorenim površinama fasadnog platna.

Pozicija glavne poslovne kule, koja bi izlazila na ulicu Jurija Gagarina, njena forma i arhitektura, usloviće da se ista pozicionira kao novi vizuelni reper Novog Beograda.

Blizina drugih novobeogradskih centara (oko 1 do 3km) i starog beogradskog jezgra (oko 5km), kao i veoma stručno rešen urbanizam, ovo naselje postavlja u sam vrh prestižnih, kako stambenih tako i poslovnih lokacija. Ono što je nekada posmatrano kao utopija nedovršenog modernizma, postala je realnost savremene arhitekture.